To vam je možda prvo palo na pamet – jelda? Davili smo ga memoryjem od početka i naravno da je naučio. Pa tko ne bi! Ipak – bilo je to sasvim suprotno. I da, vrlo bitno za cijelu priču je da kada ih je sve naučio raspoznavati bio je već skoro dvogodišnjak – imao je godinu i 10 mjeseci 🙂 Kako je to izgledalo pogleajte u videu na dnu ovog posta.

Skoro od početka života bila mu je dostupna

Memoceda je nastajala kada je on imao 6 mjeseci i kartice su bile svuda oko nas. Radio sam na ilustracijama, testirao igru i boje i pritom je on bio cijelo vrijeme ‘tu negdje’. Kada je igra napokon vidjela svjetlo dana i imala svoju premijeru na Interliberu 2019., noć prije izašla je iz tiskare. Još ‘vruću’ prvu smo igru otvorili žena i ja s njim. Ujutro je pola kartica bilo ispod kauča i komode 🙂 Tako su kartice od prvoga dana bile uvijek negdje oko nas.

On ih je lizao, bacao i grickao (i sad još naša prva Memoceda ima tragove njegovih prvih zubi).

Bile su po cijelom stanu. Ispod kauča, ispod tepiha, u kupaoni, spavaćoj sobi – ma gdje god ih je on mogao “spremiti”. Osim što smo ga izložili formama slova od kada je bio jako mali, njegova zainteresiranost za slova svakim je danom sve više rasla. Bilo je dana kada se uopće nije igrao karticama, a bilo je i po par tjedana za redom da ih je svaki dan negdje premetao, bacao i slagao.

Najveća mu je zabava bila to da smo stavljali kartice u usta i onda ih otpuhivali što smo dalje mogli. Pošto su kartice plastificirane s obje strane to nije bilo problem jer se ništa ne odljepljuje i koliko god smo ih grizli, lizali i močili one bi ostale (skoro) iste kao kad smo ih prvi put otvorili.

Naučili smo i boje

Osim VELIKIH i malih slova – naučili smo i boje. Da, karticama od Memocede. Svako slovo ima svoju boju pozadine i po tome ih se ključu spaja u parove ili trisove kada se igra memory. Boje smo učili naravno kroz igru. Rekao bih mu – ‘Možeš li mi molim te dodati ovu žutu karticu?’ ili bih krenulo naše ‘puhanje’, a mi bi mu rekli: ‘Da vidim do kuda mogu ovu ljubičastu karticu otpuhati’. Isti smo princip učenja koristili i sa slovima. Ništa na silu i sve kroz igru.

S Memocedom smo naučili što je to cepelin, što je đumbir, kako izgleda bubamara, što je to šator i koliko piramida ima u Egiptu. Tj. ovo zadnje smo naučili igrajući se s drugom našom igrom – TRIS memoryjem.

Evo i kako je to izgledalo s nepunih godinu i 10 mjeseci na leđima:

Kada treba početi s učenjem slova?

Ako mislite da je prerano da vaše dijete izložite slovima i brojevima – nije. Ako mislite da ste zakasnili – niste. Rana stimulacija prvi je preduvjet za svaki vid učenja, bilo lingvističkog, fizičkog, glazbenog ili nekog drugog. I stoga – dajte svojoj djeci priliku da dok su još mali i dok njihove moždane sinapse mogu prihvatiti i naučiti sve što se pred njih stavi. Memoceda će Vam u tome biti zabavan, poučan i kreativan partner.

Više o Memocedi

I da – uživajte u vremenu i igri s vašim mališanima i pritom se dobro zabavite.